Obrovac Sinjski – Han u prošlosti

U ovom kratkom povijesnom pregledu obuhvaćeno je područje koje gravitira Osnovnoj školi Ivana Mažuranića u Obrovcu Sinjskom – Hanu. Školu pohađaju učenici s područja Obrovca Sinjskog, Hana, Bajagića, Čačijinog Doca, Priorice, Gljeva i dijela Glavica. Ova naselja administrativno pripadaju Gradu Sinju, osim Gale koja je u sastavu Općine Otok. Crkveno su organizirana u Župu sv. Nikole, Bajagić – Obrovac i Župu Svih Svetih, Gala – Gljev.
Kontinuitet življenja na ovom području može se pratiti od najstarijih prapovijesnih vremena. Tomu svakako pridonosi položaj uz rijeku Cetinu, na rubu plodnog Sinjskog polja, te na Gljevačkoj visoravni natkriljenoj planinskim vrhuncima Kamešnice. Prostor je idealan za poljodjelstvo i stočarstvo, a razvoju tranzitne trgovine pogodovao je mostni prijelaz preko rijeke Cetine kod Hana kao dio komunikacijskog smijera od priobalja prema unutrašnjosti. Upravo kod mosta na Hanu pronađen je kameni ručni klin koji potječe iz starijeg kamenog doba – paleolitika (prije 35000.– 10000. pr. Kr.), a pohranjen je u Muzeju Cetinske krajine (MCK) u Sinju. Jedan je od najstarijih predmeta izrađenih ljudskom rukom pronađenih u Cetinskoj krajini. Ovo područje bogato je i nalazima iz ostalih prapovijesnih razdoblja. Posebice se ističu keramičke posude iz Bajagića i brončani bodež iz Obrovca Sinjskog (MCK), kao i sojeničko naselje na položaju Gacko u Gali.
Najstariji etnički poznati stanovnici bili su ilirski Delmati. O njihovoj nazočnosti svedoče ostatci gradinskih naselja (primjerice na Gljevu) i kamenih grobnih gomila (primjerice u Bajagiću i Obrovcu Sinjskom). Nekoliko godina poslije Kristovog rođenja, gušenjem panonsko-delmatskog ustanka (6. – 9.), ovdje su svoju vlast učvrstili Rimljani. Rimska cesta smjerom od Salone prema unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije prolazila je preko mosta na Cetini (ant. Hippus) koji se nalazio na položaju Mostine, kod Tripalove mlinice, 200 metara uzvodno od današnjeg mosta na Hanu. O procesu romanizacije svjedoče ostatci stambeno-gospodarskih zgrada, villae rusticae između ostalih i u Gali, dok su ostatci velike peći iz radionice za proizvodnju crijepa i opeke bili 1956. pronađeni, ali nažalost i uništeni, u neposrednoj blizini Zadružnog doma, jezgre današnje školske zgrade u Obrovcu Sinjskom – Hanu. Manja kasnoantička utvrda na Gljevu bila je dio cetinskog limesa koji je u doba seobe naroda bezuspješno branio granice nekoć prostrane rimske provincije Dalmacije. O ovom vremenu svjedoči i toponim Obrovac kojeg neki povjesničari povezuju s Avarima (Obri). Kosjenac, jedan od braće predvodnika doseljenja Hrvata početkom VII. stoljeća, moguće je zaslužan za naziv Kosinca, slikovitog pritoka Cetine. O kršćanskoj ukorijenjenosti na ovom području svjedoči i kamena ploča oltarne ograde (plutej) iz Gale (VII. stoljeće) koja se čuva u Muzeju Cetinske krajine. Nalazi iz starohrvatskih grobova iz Bajagića (MCK i Arheološka zbirka Franjevačkog samostana u Sinju) pak svjedoče o poljodjelskoj orjentaciji stanovništva, dok su oni iz Glavica (MCK) među ljepšim primjerima onodobnog nakita. U hrvatskom srednjovjekovnom državnom ustroju ovo područje pripadalo je Cetinskoj županiji, a potom istoimenom kneštvu. Najvažniji knezovi svakako su bili Nelipčići Cetinski (1344. – 1435.). Iz ovog razdoblja potječu i brojni stećci, primjerice na Gljevu.
U doba krvavog turskog zaposjedanja ovog dijela Dalmacije (1513.-1536.) i kasnije, sve do oslobođenja Sinja 1686., glavnina starosjedilačkog hrvatskog stanovništva postupno će napuštati Cetinski kraj. U jednom turskom popisu poreznih obveznika (defteru) iz 1604. spominje se Gala i crkva Svih Svetih na Krenici. Turci su vjerojatno obnovili most preko Cetine na položaju Mostine o kojem Evlija Ćelebi 1660. piše da je imao sedam okna te dvije kule s željeznim pomičnim vratima. Prometni značaj iznjedrio je toponim Han. Turskog je podrijetla, a znači svratište ili prenoćište, jer su brojne karavane iz Bosne ovuda prolazile prema Splitu. Most je porušen za Malog ili Sinjskog rata (1714. – 1718.) u kojem su 1715. pod Sinjem malobrojni junački branitelji, njih sedamsto, na dan naše Zaštitnice, Majke od Milosti – Gospe Sinjske, 15. kolovoza, odbili pokušaj turske sile od 60 000 vojnika da opet zauzme Sinj. Spomen na ovu pobjedu danas posebice obilježavamo u Danima Alke i Velike Gospe. Uslijedilo je konačno oslobođenje Cetine od Turaka i njen mletački krajiški ustroj. Od tada se uvriježio naziv Cetinska krajina. Pod Turcima opustošena i gotovo nenastanjena, tada je živnula od novopridošlog hrvatskog puka iz Bosne, Hercegovine i Poljica. U doba Mletačke uprave (1718. – 1797.) rijeka Cetina se kod Hana prelazila lađom (kerepom).
U crkvenim izvješćima 1709. spominje se Gljev s crkvom sv. Jeronima, dok se 1753. spominje u Bajagiću crkva sv. Nikole.
U doba francuske uprave Dalmacijom (1805. – 1814.) u novosagrađenom cestovnom sustavu bila je i cesta preko Hana i Bilog Briga prema Livnu. Čak je na Hanu 1813. planirana gradnja velikog lazareta s kompleksom zgrada i dvorišta u duljini od 220 metara, ali zbog Napoleonovog kraha nije ostvarena. Uslijedila je austrijska (druga) uprava Dalmacijom (1814. – 1918.). Most na Hanu, na današnjem položaju, podignut je 1849. godine. Sagrađeni su kameni piloni, a drvene grede na njima tek su 1926. zamijenjene kamenom.
Škola u Bajagiću osnovana je 1897., a u Obrovcu 1903. godine. Škola u Obrovcu Sinjskom – Hanu 1960. postaje Centralna s područnim školama u Bajagiću, Gali i Gljevu, pa je za potrebe škole preuređen Zadružni dom. Školska zgrada Matične škole na Hanu proširena je 1975. godine.
Godine 1907., zbog poboljšanja poljodjelstva i pomaganja seljacima, utemeljena je u Hanu Seoska zadruga koja se održala sve do Drugog svjetskog rata. S vrela Kosinca, od 1912. vodom se opskrbljivao Sinj. Svjetski ratovi donijeli su glad, siromaštvo, bolesti i žrtve i u ovaj dio Cetinske krajine, a nedemokratski i protuhrvatski režimi bili su svakako otežavajući razvojni čimbenik.
Iza Drugog svjetskog rata, život vezan uz obradu zemlje ili uzgoj stoke, često više nije glavna, nego dopunska djelatnost. Odlazi se raditi u Sinj, Split i druge gradove, a nerijetko i u inozemstvo. Cesta od Hana do Rumina asfaltirana je 1969., a ona od Hana preko Glavica do Sinja 1971. godine.
Godine 1991. stvorena je neovisna i demokratska Republika Hrvatska. Ona se odhrvala velikosrpskoj agresiji u Domovinskom ratu (1991.-1995.). Najveća opasnost područjima uz rijeku Cetinu zaprijetila je tijekom oslobađanja brane HE Peruća (28. siječnja 1993.) kada su neprijatelji pri odlasku minirali branu, ali je stravična kataklizma na vrijeme spriječena. Veliko pak oduševljenje i ohrabrenje pučanstvu donio je Branimir Tomašević, vojnik 126. brigade Hrvatske vojske, kada je 12. studenog 1991. iznad Hana oborio neprijateljski zrakoplov navijestivši već tada 5. kolovoza 1995., Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja.

Martin Vrgoč, prof.