Za Čarobni grad najprije moramo zahvaliti našoj nastavnici fizike i tehničke kulture, Ljubici Šakić, koja je, silom prilika (pratnja učenika na Festival znanosti u Splitu), prepustila svoja dva sata tehničkog našoj razrednici Nini Šegvić.Kada smo dobili tu obavijest, prvo smo se žalili i negodovali jer smo bili uvjereni da ćemo četiri sata za redom (jer nakon tehničkog slijede dva sata matematike) imati MATEMATIKU! Svi dobro znamo što to znači: crtaj, piši, mjeri, računaj, mozgaj – sve u znoju lica svog, sa trunkom nade jer znamo da će doći zvono koje će nas “osloboditi”. Ali, tog jutra stvari su se odvijale drugačije od naših očekivanja. Prvi sat razrednica je ušla u razred s tri ooogromne vreće, laptopom i torbom. Znali smo da nešto smjera! Razmjestili smo klupe, posložili se u grupe i poslušali ideju. Izvadila je materijale iz vreća i razna geometrijska tijela. Tu su bili stošci, piramide, valjci, kvadri, prizme…Grupe su dobile tijela koja su morali izraditi. Počele su raditi olovke, škarice, ljepila i ruke. Nastao je lagani žamor, a u zraku se mogla osjetiti dobra radna atmosfera. Tri sata su nam brzo proletjela. Kada smo izradili geometrijska tijela, od njih smo stvorili svoj Čarobni grad. Doduše, nedostaju mu vrata, prozori, dimnjaci i ostalo, ali simbolika i duh zajedništva su tu. Kao najbolje od svega, na četvrtom satu smo dobili rezultate testova s kojima smo bili vrlo zadovoljni. Bio je to veliki dan za povijest našeg razreda (i za živce naše razrednice) u kojem je nastao Čarobni grad 8. b razreda.

Anđela Munivrana