Petak je, 27. 05. 2011. Gužva ispred škole, iako je tek 6.30 sati. Učenici od 1. do 4. razreda idu na jednodnevni izlet u pratnji svojih učitelja. S nestrpljenjem iščekuju autobuse.
–    Evo ih ! Dolaze!
Većim autobusom putovat će učenici 1. i 2. , a manjim učenici 3. i 4. razreda.
U Sokolarski centar stigli smo u 8.30 sati. Tihi smo da ne uznemirimo ptice. U pratnji psa narančaste dlake dolazi gospodin Menđušić narančaste kose. Na ruci mu sova, velika, prevelika. Na suncu joj se presijava divno šareno perje. Doznajemo da sova danju vidi sedam puta bolje od čovjeka. Voditelj poziva Juditu da mu pomogne u objašnjavanju kako sova čuje šumove. Judita se preznojila od straha. Ali kad ju je sova pogledala svojim velikim narančastim očima, straha je nestalo. Saznali smo da sova ima jedno uho visoko na glavi, a drugo niže, da je ženka veća i jača od mužjaka i puno drugih zanimljivosti. Svoju ljubav prema pticama voditelj centra prenosi na sve nas. Oduševljeni smo! Zatim je voditelj tražio dobrovoljca za držati sokola na ruci. Svi smo digli ruke, a Veronika obje. Voditelj je poziva. Gledamo sokola. I on gleda nas, čini nam se ljutito. Voditelj nam objašnjava da sokol nije ljut, nego žmiri na jakom suncu. Visoko s grane sokol se spušta na Veronikinu ruku zaštićenu kožnom rukavicom. Svima nam srce lupa kao ludo. Veronika se smije. Doznajemo da sokol napada plijen brzinom od 320/km na sat. Dolazi Filip. Hrani sokola. Sokol mu zaista jede iz ruke. Doznajemo ružnu istinu da su pticama najgori neprijatelji ljudi.
Obećali smo da ih nikada nećemo gađati kamenjem i da ćemo pomagati bolesnim pticama.
Nastavljamo putovanje prema Šibeniku. Šibenik je lijep stari grad, katedrala Sv. Jakova prekrasna. Najviše nam se svidjela krstionica koju drže četiri anđela. Tri vrijedno rade, a četvrti zabušava pa se krstionica nagnula. Zato se iz nje voda prelijeva.
Stižemo u malo mjestašce Brodaricu. Malim brodićem plovimo na najniži jadranski otok Krapanj. Obilazimo crkvu i muzej o kojem brigu vodi simpatični mjesni župnik fra Šime. Osobito nas zanimaju spužve i koralji. Da čovjek ne povjeruje, naš Jure je viši od najviše točke otočića Krapnja.
Napokon Primošten! Prelijepi gradić, gotovo okružen morem. Na povišenom mjestu ističe se crkva Sv. Jurja. Duga pješčana plaža kao da nas zove. U trenu, svi smo u moru.
Super!
Povratak. U autobusu je veselo. U tijeku je kviz – provjera što smo naučili – zapamtili. U davanju točnih odgovora istakao se Rino Vučić učenik trećeg razreda te je proglašen pobjednikom. Saznajemo da je u drugom autobusu pobjednik kviza drugaš Josip Maleš.
Voditeljica putovanja napušta nas u Solinu. Njeno mjesto preuzima Veronika i veoma uspješno se snalazi. Pjesma, vicevi, šale i gotovo u trenu evo nas u Hanu. Roditelji prvašića zabrinutim pogledom traže svoje mališane. Čvrsto ih grle.
Umorni,ali veseli i zadovoljni razilazimo se.

Putopis iz pera učenika 4.  razreda:
Judita Šuća, Ema Žanko, Alisa Žanko, Barbara Bilić, Jure Poljak, Veronika Petričević