Napokon je svanuo i taj utorak, 11. listopada, dan određen za terensku nastavu. Učenici sedmih i osmih razreda naše škole su ozarenih lica čekali završetak trećeg školskog sata i početak nove pustolovine. Užurbano smo sjedali u autobus pod budnim okom naših nastavnika. Naše odredište bila je Ruda, mjesto udaljeno nekoliko kilometara od škole. Sigurno se pitate zašto je terenska nastava organizirana u Rudi?

Ako niste znali, u Rudi se nalazi HE Orlovac i to je bilo naše prvo odredište. Nakon 20-ak minuta provedenih u vožnji autobusom ( koja je, kao i uvijek, bila popraćena veselim dječjim glasovima) došli smo do hidroelektrane. Dočekali su nas ljubazni djelatnici te nas poveli u obilazak. Pogled nam je odvraćala ogromna cijev koja se nalazila ispred nas. Naš domaćin nam je objasnio da ta cijev prolazi kroz Kamešnicu te u hidrelektanu doprema vodu iz jezera Buško blato koje se nalazi u susjednoj nam Bosni i Hercegovini. Zadivljeni dimenzijama vodovodne cijevi i njene važnosti, krenuli smo dalje. Posjetili smo i unutrašnjost hidroelektrane. U samom predvorju se nalaze brojne fotografije i sheme koje svjedoče o povijesti hidroelektrane i pokazuju kojim putem voda stiže. Ubrzo smo došli do velike prostorije u kojoj se nalazio veliki pult s brojnim tipkama. Zapanjeno smo promatrali unutrašnjost prostorije i pitali se čemu služe sve te tipke. Djelatnici su nam objasnili da je to centar za upravljanje i da pomoću tih tipki oni kontroliraju generatore koji proizvode struju. Također smo saznali da postoje tri generatora u ovoj hidroelektrani i da svaki ima snagu 80 megavata. Kasnije smo podijeljeni u grupe i vidjeli te generatore koji su jako bučni. Nakon opsežnoga i nadasve zanimljivoga izlaganja, krenuli smo dalje obogaćeni novim spoznajama. Naše sljedeće odredište bilo je ribogojilište Ruda. Ono se sastoji od mnoštva bazena koji se spuštaju i izgledaju poput slapova. U tim bazenima se nalaze ribe raznih veličina, od najvećih do onih malenih. Bili smo fascinirani svim tim bazenima punim ribe. Neki su se okušali i u hvatanju pastrva, ali se pokazalo da su loši ribolovci. Razgledavši cijelo ribogojilište, krenuli smo na izvor Rude koji se nalazi u blizini. Ljepota izvora nam je oduzela dah, kao da je vrijeme stalo. Zadivljeno smo promatrali bistru vodu, staru mlinicu i netaknutu prirodu koja nas je okruživala. Osjećali smo se kao da smo došli u oazu mira. Naravno, svu tu ljepotu smo trebali i ovjekovječiti. Kad smo sve uslikali, bilo je vrijeme za rad. Čekala su nas unaprijed pripremljena  pitanja na koja smo morali odgovoriti. Svatko je pronašao svoj kutak i prionuo na posao. Tko je slušao izlaganja, brzo je riješio zadatke.

Nešto poslije 13h bilo je vrijeme za povratak. Teška srca smo se rastali od izvora i krenuli u autobuse.

Iskreno se nadamo da će biti više terenskih nastava jer se ova pokazala kao nezaboravno iskustvo, ne samo nama nego i našim nastavnicima.

Autori ovih redaka su učenice 7.a : Paula Ajdučić, Eva Maleš i Nikolina Tomašević