Svake godine prvog sudenog obilježavamo blagdan Svih svetih koji je u Republici Hrvatskoj neradni dan. Drugog studenog obilježavamo još jedan važan dan, Dušni dan ili Dan mrtvih. Tog dana sjećamo se svih svojih dragih pokojnika, pohodimo groblja, molimo se za duše dragih pokojnika te za njih palimo svijeće na grobovima.

28. listopada 2016. učenici 1. razred posvetili su sat razrednika i likovne kulture blagdanima  Svih svetih i Dušnom danu.
Dragim pokojnicima u spomen izradili su krizanteme od kolaž- papira kojim su prigodno uredili razredni pano. Svi su se trudili da bijeli i žuti cvjetovi budu što ljepši i raskošniji.

 

Svi sveti – Gordana Lukačić

Jesen se svojim toplim bojama razigrala po već otpalom lišću i natjerala stanovnike da se toplije obuku. Bio je prvi studenog i prohladni dani bivali su sve češći.
Marko, Mirna, mama i tata spremali su se otići na groblje. Tata je prije izlaska iz stana pogledao prema nebu i zaključio da kiša neće padati. Mama je provjerila ima li u torbi žigice i svi zajedno krenuli su obići grobove svojih najmilijih.
Putem su svratili u cvjećarnicu i kupili buket bijelih krizantema za baku, a buket žutih za djeda. Marko je od svoga džeparca kupio desetak dušica, a Mirna se odlučila za tanke, dugačke, bijele svijeće. Mama i tata su zbog toga prigovarali bojeći se da ne opeku prste.
Groblje je toga dana bilo prekrasno. Sve je bilo puno raznobojnog cvijeća, razigranih plamičaka svijeća i mira koji je lebdio posvuda. Mama i tata položili su cvijeće na grobove. Marko je vješto palio dušicu za dušicom. Mirnine svijeće bile su visoke, elegantne, ali nekako neposlušne. Zato ih je, kako bi koju zapalila, učvrstila voskom nakapanim na podložak. Unatoč tome, neke su se prevrtale.
I baš kad su sve svijeće bile upaljene, neki ih je povjetarac ugasio. Marku i Mirni to je baš odgovaralo, a za roditelje je to značilo još dodatnu strepnju.
U jednom trenutku mama je čula glas: „To sam ja krilima ugasio svijeće da se djeca još malo zabave! Za prste ne brini, mi anđeli čuvari volimo praviti nestašluke, ali djecu uvijek čuvamo.“
I baš kad je tata zaustio da budu oprezni, mama ga je samo stisnula za ruku i blagim glasom rekla: „Pusti ih, dovoljno su oprezni da im se ne dogodi zlo, a danas je dan kada svjetlost svijeća obasjava grobove kao što dobrota obasjava naša srca.“